Mešano meso i hvala Jalomu na razotkrivanju

Ko još kreće od naslova, a ne zna o čemu će pisati?

I tekst nazove Mešano meso (od svega pomalo).

Ima i takvih ludaka.

Psihijatri i psihoterapeuti ne vole olako, ili ikako, korišćenje termina „ludak“.

Kako bilo, živimo u vremenu u kome se biti luckast, na svoju ruku, ne-normalan, krejzi, iščašen smatra poželjnom i zavodljivom odrednicom. Niko više ne voli strejtere, sve dok samoproklamovani ludaci ne budu u tolikoj većini da ovaj jadan majnoriti, sav po pe esu, ne postane retka vrsta i vrati se u modu. Na neki način. Ali sve je to na nivou memova, ha-ha fora na sopstveni račun, a između fora dešava se stvaran život.

Mnogo loše odigranih poteza, ali svaki akord besprekorno odsviran

(Pre)osetljivost je jedna od osobina koje se više ne kriju ko zmija noge. Ovo malo vremena što se vrtim oko Sunca na planeti Zemlji, sinulo mi je da je navedena osobina ili stečena mana/svojstvo naročito vidljiva kod umetnika. Jednostavno, svi oni je imaju i svi rade SA njom. Dakle, ne rade toliko na njenom menjanju, koliko je instrumentalizuju za stvaranje, samo tako moguć da prebrode dan.

Gledala sam dokumentarac o Eriku Kleptonu, kralju gitarskog zvuka, i njegovoj mučnoj bitki sa nesigurnostima, jedino što ga je čupalo iz depresije i nesretnih okolnosti je – muzika. Kadrovi se smenjuju konfuzno, čas detinjstvo, majka odbacuje, baba i deda odgajaju, otac nepoznat, nesnađenost, patnja, grozan odnos prema drugima, svetlost je muzika. Mnogo loše odigranih poteza, ali svaki akord besprekorno odsviran. Jedan gledalac u komentaru na film kaže – Čemu toliko drame, zašto je njemu toliko teže nego ostalima, nek ne cmizdri toliko.

Druže, razumem tvoje stanovište, ali ti ne razumeš njegovo. Preosetljivost te snabdeva čiodama kojima je pokriveno celo tvoje telo, ali su oštri vrhovi okrenuti ka tebi i dovoljno je da dune povetarac, nešto tako prhko će ti naneti bol, ne daj bože da se neko očeše o tebe.

Preosetljivost.

Teško ju je razumeti.

RazOtkrivanje

Nisam se mnogo bavila psihologijom, ali nanjušim bez greške personu čije slabosti liče na moje. Ko bi rekao da je ta persona čuveni psihoanalitičar Irvin Jalom. Od Kad je Niče plakao zagnjurena u njegova beletristička ostvarenja nisam se do sada susrela sa sa knjigom u kojoj piše o svojoj psihoterapijskoj praksi na neposredan način. Još zanimljivije, on govori bez ustezanja o svojim mislima, osećanjima i emotivnim reakcijama u radu sa pacijentima.

Ljubav s krvnikom je studija o deset pacijenata koji su bili posebno izazovni za čuvenog psihoterapeuta. Njihove priče i problemi su značajni i slojeviti, ali ono što Jalom otkriva o sebi tokom seansi – neprocenjivo je. On detektuje kod sebe sve one male ljudske kvarnosti, sve ono čega se inače stidimo (da se pojavila zavist prema prethodnom psihoterapeutu pacijenta, da je bio ohol smatrajući da za njega nema nerešivih slučajeva, da sa drugim pacijentom deli iskustvo opsesivnog razmišljanja o privlačnoj ženi, pretpostavljam bivajući oženjen u to vreme), i servira nam ih nenametljivo, usput, dok analizira slučajeve koji su ga namučili.

Mogla bih da se kladim da je dr Jalom i sam vrlo osetljiv. Ili makar da je što i svaki čovek, kroz koga struje sokovi svih vrsta, moralno adekvatni i neadekvatni. Sve dok se neki stvarni autoritet, još iz oblasti psihologije, nije usudio da piše o crvićima koji neminovno nagruzaju jabuku svačijeg (pa i njegovog) života, nisam spremna bila da poverujem da i ljudi kao što je on pate, ruminiraju (održavanje i ponavljanje negativnih misli), besne i klokoću.

citat irvin jalom clan biblioteke knjiga o psihologiji i licnom razvoju motivaciji

Zaintrigirana, prelazila sam stranice supermen brzinom i usred jednog Jalomovog iskrenog uvida u sopstveni mrak, pitala sam ga, telepatski, zašto da ne, nije li (RAZ)OTKRIVANJE lek za izrazitu osećajnost ili nadraženost s kojom se mnogi rvu.

Bojiš se da te drugi ne provale, koliko si osetljiv, koliko ti malo treba da se rastaviš na hemijske elemente koji naginju eksploziji, zabašuri to, nemoguće je da ti može pomoći da kažeš glasno i jasno šta osećaš.

Ako je Jalom svojim iskazom o slabostima, o tome koliko ga pacijenti mogu izvesti iz ravnoteže, uprkos svim tehnikama, znanju i struktuiranim fazama odnosa lekar-lečeni, mogao da utiče na mene da osvestim da je okej što neretko osećam loše vajbove, zašto ne bi bilo lekovito da i ostali naglas kažu kako se ponekad/često/prečesto osećaju.

Sve u cilju da ta stanja prevaziđemo, a ne da se zaglavimo u njima.

Možda ćemo se osećati nezaštićeno, ali to će proći, a i Jalom je priznao, pa šta, niko mu zbog toga nije oduzeo diplomu niti poništio nesumnjiv doprinos nauci i izlečenju mnogih.

Izvor: „Krvnik ljubavi i ostale psihoterapijske priče“, Irvin D. Jalom, izdavač Nova knjiga

Bonus: Odličan dokumenatarac  koga pominjem u tekstu Erik Klepton: Život u 12 taktova (Life in 12 bars) prikazuje se ovih dana na CineStar kanalu.

(Visited 70 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

2 × 4 =