Life hacks na moj način
Kad se među prijateljima povede reč o nekim stvarima, nekako se, prirodno, sve oči okrenu ka meni.
Na primer: „Moram i ja da počnem zdravije da se hranim, šta si ono beše rekla da se nasecka, aHa, a šta sameljem…?“
Nisam nikakav stručnjak, ali znaju da sam sa zdravljem prošla sito i rešeto i da, ako nemam spreman odgovor, imam načina (i iskustva) da se raspitam na zadatu temu. Načuljim uši za različita mišljenja, istražim, proučim više izvora, ukažem na mogućnosti.
Bez naturanja rešenja.
Znate ono, da vidimo koje su nam još opcije na raspolaganju pored „guglaj, vidi šta će da izađe“ jer najčešće prvo izađu instant pouke i “mudrosti” (nepotpune ili netačne).
Šta su Anine cake?
Kad sam postala mama, opet je došlo do izražaja to moje kopaj za boljim pelenama, uporedi nove i stare kuvare za bebe, raspitaj se kako da olakšaš ili razdrmaš svakodnevicu.
Tada se rodila ideja za blog. Što ne bih sve to zapisivala, nikad ne znaš kad će meni ili nekom drugom da zatreba.
Blog Anine cake je strejterski alter ego – da budem malo manje luda beležim za mene korisna znanja/pouke/cake i iskustva iz kupovine, ishrane, života s detetom…
Uglavnom su to neke prečice do kojih sam došla pravljenjem grešaka i izvlačenjem pouka, istraživanjem, upoređivanjem, kao što uostalom radimo svi. Kad nas ne mrzi.
Pre nego što sam počela da pišem, udarila sam sebi samo jednu blokadu. Zabranjene su jadikovke (svet je gadan i ružan, jadna ja) i tekstovi tipa 5 stvari i pojava koje mi najviše idu na živce (puna mi ih je glava, šta će mi i nepismeno).
Tekstove zamišljam kao razgovor sa drugaricom, a na šta bi taj razgovor ličio kad bih na njeno pitanje koja je krema dobra za suve ruke izdeklamovala reklamni tekst, umesto da joj kažem svoje mišljenje (to je lako) i obrazložim izbor (ovo je malo teže, ali i korisnije). Nekog i nešto hvalim isključivo kad se sama uverim u njihovu vrednost. Isti princip je i s kritikom.
E, da, još i ovo da dodam. Kod mene ništa nije zakucano. Mislim da suština bloga jeste da komuniciraš sa ljudima preko tema koje otvaraš, oko kojih se dvoumiš i troumiš. I da očekuješ povratnu informaciju (ili komentar) koja će možda i da promeni tvoj ugao gledanja.
Blog postove sam podelila u dve grupe.
Teme iz porodičnog života: Život sa klincima
Saveti i preporuke iz mog iskustva: Život generalno
Nisam pisac
Na sajt je uletela, da budem iskrena, neplanirana kategorija. Nazvala sam je Nisam pisac jer je to živa istina, ali je takođe tačno da obožavam priču kao književnu formu i neka (neočekivana) sila me gura da pišem fiction s vremena na vreme.
Anine priče nemaju veze sa Aninim cakama (blog postovi o svemu onom što sam ranije nabrojala), ali mi je bilo zgodno da ih predstavim sa iste adrese. Kako sam u poslednje vreme imala sve manje vremena za Cake, učinilo mi se kao dobra ideja da malo ispoliram i provetrim priče koje su godinama tavorile u nekom folderu na kompjuteru.
Kao što se čovek može kasnije u životu da otkrije svoj pravi poziv, tako sam i ja tek pre oko pet godina otkrila ono što izgleda volim više, čak i od pisanja – a to je da čitam. Odlučila sam da nadoknadim ranije propušteno, što znači da sam pročitala i čitam stotine naslova, što klasika što savremenih pisaca. Sa akcentom na pričama, naravno.
Ako zavirite u potkategoriju Član biblioteke, naići ćete na moje putovanje kroz književnost, uzbuđenje kad otkrijem priču toliko savršeno napisanu da mogu da se kladim da je Hemingvej rekao Ovo je dobro, ovo ću da iskoristim za Snegove Kilimandžara ili kad trepćem u neverici koliko je suptilnih slojeva Alis Manro ugradila u svaki svoj „običan“ lik.
O ostalim vrstama umetnosti i umetničkim delima pišem pod tagom Film&Art, sa naglaskom na dokumentarcima koji su me oduvali.
Baš o Ani
Poslužiću se Prustovim upitnikom ili makar onim što pod tim imenom cirkuliše Internetom:
Tvoja predstava o savršenoj sreći?
Pijem jaku crnu kafu i gledam muža i ćerku kako se igraju.
Dominantna osobina?
Eksplozivnost.
Najveći podvig?
Što i dalje postojim.
Najveći strah?
Strah od napuštanja.
Sa kojom istorijskom ličnošću se identifikuješ?
Ne identifikujem se već se divim inovatorima u nauci, umetnosti, biznisu.
Ko su heroji stvarnosti?
Životom zabavljeni. Blistaju.
Koju svoju osobinu prezireš?
Neodlučnost.
Koju osobinu prezireš kod drugih?
Lažno predstavljanje.
Omiljeno putovanje?
Kad sam imala 12 godina. Autostopom po crnogorskom primorju, sa ocem.
Najveće kajanje?
Oklevanje, nebrojeno puta.
Trenutno stanje uma?
Konfuzno.
Kad bi mogla jednu stvar da promeniš u vezi sa svojom porodicom, šta bi to bilo?
Ne bih menjala porodicu već svoj odnos prema njima. Manje osuđivanja.
Najdragocenija svojina?
Kasete na kojima sam nasnimavala svoje emisije preko originalnog audio zapisa. Stradali su Zdravko Čolić i Bolero.
Gde bi volela da živiš?
Pored mora ili reke, ako nema đubreta.
Omiljena imena?
Ameli, Neva, Vuk.
Moto?
Ne opiri se da budeš ono što jesi.
Na vezi smo: