Resko, nezvanično zimsko jutro. Fale mi reči da opišem kakvo je još. Ništa lakše, samo izvadi sa tavana, iz prašnjave kutije na kojoj je nažvrljano Ana/škola i gurnuto u ćošak; idi, nemoj da te mrzi i pročitaj iz sveske na linije, sitnim urednim slovcima napisano, kao da je mrav radio domaći: „Čulo se jednolično kuckanje u olucima. Dimnjak se toliko pušio, dok se crni dim dizao u nebo, da mi je ličiJo na mog pradedu kada u svoju lulu stavi duvan, kako on kaže…