Kategorija Nisam pisac

Nisam pisac sadrži dve potkategorije – Anine priče i preporuke za čitanje sa tagom član biblioteke

Posle čitanja Zemlje ljudi bar 5 posto se manje bojim letenja (i života)

Pomirila sam se sa činjenicom da nikada neću uživati u letenju, osim u snovima. U snovima letim bez krila, pravim džinovske skokove nad brdima i šumama, a ređe upravljam velikim mlaznjacima, slećem na livade i boli me ćoše za sve.
Onda se iz kućne biblioteke izronio čuveni čika Egziperi, autor Malog princa i kao da mi je rekao:
„Sedi malo da ti nešto ispričam, možda ti bude jasnije koji je kosmički plan i kako izvesnost nikad nije bila deo te igre.“

Pročitaj

Pecko se seća ljudi

Zašto su ljudi napustili našu zemlju, pita se Pecko. Odgega do plićaka i bućne u zelenkastu vodu. Pecko ne zna da morska voda može da bude prozirno plava i duboka i ledena. U njegovom svetu ona će uvek biti mlaka kao barica, zamuljana algama i krotka. Njegov svet inače nije veliki, svodi se na poluostrvo neke države, ali koje – Pecko apsolutno ne bi mogao da zna.

Pročitaj

Ljubomorna sam na Lejlu Slimani (ali na lep način)

Skoro nikad mi se ne dešava da ne ispuštam knjigu iz ruku dok je ne pročitam. Intrigantan zaplet, neočekivani obrti ili, jednostavno, fenomenalan pisac koji pažnju držati ume bez obzira na temu, a opet ja hladna srca mogu da ga sasečem u pola rečenice i – zahrčem. Sa romanom Lejle Slimani „U vrtu ljudoždera“ bilo je…drugačije.

Pročitaj

Hugo, levo, desno Hugo

Uskočila je u svoju kožu ranije nego obično i umila se mlakom vodom. Bojana je volela svoj život, sitne obaveze, male rituale, sve što život čini podnošljivijim. Nalila je vruću vodu u kadu. Dok se protegne, voda će se ohladiti i biće taman kako treba za hedonistički doživljaj prve vrste. Slušaće meditativnu aplikaciju i pokušaće da smetne s uma novinski članak u kome piše…

Pročitaj