Obračun sa Tomasom B i manje više celim čovečanstvom

Ja: Verovao si u ljude, pomislih.

Tomas: Nikada.

J: Bar u mrvu ljudskosti u njima.

T: Mrve se brišu sa stola.

J: Ljude ne možeš tek tako odbacivati.

T: Zašto?

J: Hmmm, kada si odbacio svet kao takav?

T: Kada me je prograbio u svoje sluzavo naručje.

J: Osećam se bedno posle čitanja tvojih romana.

T: Osećanje je zajedničko. Zato ih nikad ne čitam.

J: Gde je onda tu smisao?

T: Tebe baš ništa ne kvalifikuje da postaviš to pitanje, a mene još manje da na njega odgovorim.

J: Kao čitalac imam pravo da primetim da smatraš da ne vredi živeti, voleti, na kraju krajeva ni pisati. Nije mi jasno zašto onda pišeš, zašto udišeš vazduh, ko zna, možda i voliš, mada mi je teško da u to poverujem.

T: Sebi daješ pravo da i mrtvom piscu stavljaš u usta svoje prozaične misli. Pih.

J: Tako te vidim. Nadrkan si i pesimističan. Često nedosledan.

T: Kao i ti.

J: Vodim te na kafu.

T: Ne dolazi u obzir.

(ideju za tekst dobila čitajući roman Tomasa Bernharda)

 

(Visited 134 times, 1 visits today)

5 Comments

  1. Siniša 09/03/2019 at 10:34

    Ovo ništa ne valja. 🙂

    Reply
  2. Nataša 11/03/2019 at 16:23

    Zanimljiv razgovor

    Reply
  3. Jovana 11/03/2019 at 23:51

    Sjajna prica, pogotovo za nekog ko nije pisac ?

    Reply
  4. Teodora 22/03/2019 at 19:34

    Mislim kako je dobro i pametno i kreativno upakovan ceo život sa akcentom na poslednjih nekoliko meseci.
    Ipak, slutim da će nastavak biti drugačiji 🙂

    Reply

Leave A Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

nineteen + nine =